Franjevački samostan i crkva u Subotici, koju Subotičani zovu „Stara crkva“,najstarija su zdanja i svjedoci povjesti grada. Godine 1686. Franjevci se nastanjuju u subotičkoj tvrđi koju je 1470. dao sagraditi grof Joannes Pongrac,vojvoda erdeljski. Tu franjevci 1693. godine imaju crkvu i nastambu, a 1723. tvrđavu preuređuju u crkvu i samostan. Godine 1729. započinje gradnja nove crkve. Dovršena je i posvećena svetom Mihaelu Arkanđelu 1736. godine. U novu crkvu ugrađeni su vanjski zidovi tvrđave, a dijelovi južne kule postali su sastavni dio desnog crkvenog tornja kroz koji se danas ulazi u samostan. S prekidima i prilagođavanjima građen je franjevački samostan u etapama od 1735. do 1767. godine.
Do polovice 18. Stoljeća crkva je opremljena baroknim oltarima, oltarnim slikama, propovjedaonicom i klupama. Današnji oblik s obilježjima neoromantičkog stila poprima 1907. godine kada je podignut i lijevi zvonik, a oltari zamijenjeni novima od kararskog mramora. Posvećena je 1909. godine. Središte župe bila je od 1710. do 1773. i od 1921. do 1933. godine.
Dana 1. lipnja 1994. godine miniran je glavni crkveni ulaz pri čemu su uništena crkvena vrata i teško oštećeni zidovi.
Subotica, grad u Bačkoj, svoj nagli razvoj zahvaljuje i naseljavanju katoličkih izbjeglica sa područja Bosne i Hercegovine potkraj 17. stoljeća. Prema predaji , hrvatski katolički živalj, Bunjevce, predvodio je u seobi fra Anđeo Šarčević a u velikoj seobi u Prekosavlje stajao na čelu tadašnji provincijal Bosne Srebrene fra Mijo Radnić.
O subotičkim Bunjevcima pastoralnu brigu preuzeli su članovi Provincije Presvetog Spasitelja. Oni su i u vrijeme turske vladavine iz samostana vodili brigu o subotičkim katolicima.
Franjevci su bili prvi dušobrižnici Hrvata i Mađara od njihovog doseljenja u Suboticu. U samostanu 1753, godine djeluje pet „dalmatinskih propovjednika“ jer su franjevci do tog vremena upravljali sa šest područnih crkava i to u Bačaljmašu, Jankovcu i Miljkutu na području današnje Mađarske te u Topoli, Kanjiži i Senti. Na tom pastoralnom području tijekom 18. stoljeća formirano je 14 župa. Uz franjevce je vezan početak prosvjetnog rada. Sredinom 18. stoljeća vode pučku školu, od 1747. do 1861. godine gradsku gimnaziju ( Stjecanjem različitih okolnosti subotička gimnazija 1997. nije proslavila svoju 250. godinu postojanja).
Uz osnivanje i rad gimnazije spominje se i održavanje prvih kazališnih predstava pa se 1747. godina smatra i početkom kazališta u Subotici,što je također vezano uz rad franjevaca. Za svoje mlađe članove franjevci su u samostanu držali dvogodišnji studij filozofije i moralke u periodu od 1776. do 1897. godine. Do I svjetskog rata franjevcu su bili gimnazijski vjeroučitelji u Subotici, a gimnazijalci su godinama imali svoju obvezatnu misu u franjevačkoj crkvi.
Iz bogate knjižnice samostana koja broji oko 15 000 knjiga , među kojima ima i inkunabula iz 15. stoljeća, ističemo Kućnu povijest iz 1751. godine koja opisuje događaje od doseljenja Hrvata-Bunjevaca i njihove napore da sačuvaju svoju vjeru i nacionalnu svijest.
Važno je spomenuti i prvu Maticu krštenih iz 1687. koju je počeo voditi župnik franjevac fra Bariša Benjović. Ona se danas čuva u župnom arhivu župe sv.Terezije Avilske u Subotici kojoj je predata 1773.godine kada je prestala postojati franjevačka župa.
Na spomen prve ubilježbe krštenja 1687. proslavljena je u franjevačkoj crkvi 300. obljetnica obnovljenog crkvenog života među Hrvatima katolicima u Bačkoj. Tom prigodom 4. listopada 1987.godine subotički je biskup,preuzvišeni gospodin Matija Zvekanović na ulazu u samostan, u suterenu negdašnje kule,otkrio spomen-ploču koja to opisuje.
U samostanu se čuva 13 oltarnih slika iz 18.stoljeća u tehnici ulja na platnu koje su prvobitno krasile crkvu. Iz 18.stoljeća datiraju i 33 slike franjevačkih svetaca. Ovu zbirku upotpunjuje nekoliko raspela i kipova u drvu iz istog perioda. Blagovaonica samostana je oslikana a njene svodove su restaurirali Duško Nonin i Zsuzsana Pap Korhecz koja je uspješno obnovila i nekoliko oltarnih slika 1995.godine.
U franjevačkoj crkvu posebno se časti i sv.Antun Padovanski. Pred njegovim kipom u hodniku samostana štovatelji mu se mole smjenjujući se od jutra do mraka.
Od prvih dana doseljenja Hrvata u Suboticu, koji su se povlačili pred najezdom Turaka, sačuvana je slika Majke Božje - Crne Gospe. Slika se izričito spominje 1692. godine. Prvotno se nalazila u crkvi, a od 1908.godine preseljena je u ispovjednu kapelu koja danas nosi njeno ime. Kapelu Crne Gospe je 1930.godine dao proširiti dugogodišnji subotički gvardijan o.Radoslav Kujundžić. Sliku Crne Gospe restaurirao je 1955. akademski slikar Ivan Lončarić iz Zagreba. Katolici posebno štuju Crnu Gospu. Njezinu kapelu,”oazu duhovnog ozračja”,danas svakodnevno rado posjećuju njezini štovatelji. Milosni je lik Crne Gospe župna zajednica Đurđina inicijativom njezina župnika preč. Laze Krmpotića okrunila sa 12 zlatnih zvijezdica prigodom Velikog jubileja Crkve. Krunu je blagoslovio preuzvišeni gospodin mons. dr. János Pénzes,biskup subotički,na Blagovijest,25.ožujka 2000.godine u prisustvu velikog broja vjernika iz Đurđina i Subotice.
Do 1900.godine franjevački samostan u Subotici pripadao je Provinciji Presvetog Spasitelja, od 1900. Provinciji sv. Ivana Kapistrana, a od 1923. godine Hrvatskoj franjevačkoj provinciji sv. Ćirila i Metoda u Zagrebu u čijem sastavu je i danas, a koja jubilarne 2000. godine je slavila svoju 100, obljetnicu postojanja.
O povijesti franjevačkog samostana i crkve u Subotici među ostalima pisali su o.Paškal Cvekan: Subotički franjevački samostan i crkva, Subotica 1977.g., Farkas Bertalan: Szabadka szabad királyi város századjai. Szeged 1842.g., i dr.Ante Sekulić: Taragom franjevačkog ljetopisa u Subotici,u Subotici,Split 1978.g.
Subotički samostan i crkva sa dva zvonika „Stara crkva“ važan je duhovni centar u gradu i okolici. U njemu se stoljećima vodi dvojezična pastva,na hrvatskom i mađarskom jeziku.
Nekadašnja vojna tvrđava pretvorena je u Dom molitve,a kula sa koje su odjekivali topovski hici postade crkvenim zvonikom sa kojega odjekuju zvuci zvona pozivajući narod Božji na službu Božju i molitvu za „ Mir i dobro“ svima.